„Svetost je najljepše lice Crkve“ zapisao je papa Franjo u svojoj Apostolskoj pobudnici o pozivu na svetost u suvremenom svijetu Gaudete et exsultate. Svakog mjeseca slaveći spomendane, blagdane i svetkovine svetaca i blaženika možemo otkrivati ljepotu Crkve njegovane njihovim životima. Za doktore dentalne medicine, dentalne tehničare i dentalne asistente posebno je važan i drag datum 9. veljače. Tada se slavi spomendan svete Apolo- nije – zaštitnice doktora dentalne medicine, dentalnih tehničara i dentalnih asistenata te svih onih koji boluju od bolesti zuba. Doktori dentalne medicine, dentalni tehničari i dentalni asistenti koji su još i vjernici, ne raduju se samo spomendanu svete Apolonije jer je ona njihova zaštitnica, jer žele moliti njezin zagovor u svom radu, nego jer se žele potaknuti njezinim životom i svjedočanstvom vjere nadahnjivati za dane vlastita života u kojem se ostvaruje njihov rad i njihova vjera.

Da bismo ukratko razmišljali o mjestu i značenju svete Apolonije u životu i djelovanju osoba s profesijama povezanih s dentalnom medicinom, posegnut ćemo, čisto da se prisjetimo njezina herojskoga i vjerničkoga života, za recima njezina životopisa iz pera p. Josipa Antolovića. P. Josip Antolović svoj govor o svetoj Apoloniji započinje osobnim svjedočanstvom: „Kad su me kao dijete boljeli zubi, tada su mi rekli: ‘Moli se svetoj Apoloniji i bol će proći!’ Tako sam prvi put čuo za tu sveticu koju bogata ikonografija uvijek prikazuje s kliještima i zubom u ruci.“ Potaknuti svjedočanstvom p. Antolovića, možemo postaviti pitanje: koliko ljudi (koji se vrlo lako pronalaze i kao pacijenti u ordinacijama i poliklinikama dentalne medicine) uopće znaju za svetu Apoloniju i molitvu koja se upućuje njoj kao zagovornici pri bolestima i bolovima zubi?

Poticaj njezina spomendana je da se poradi na popularizaciji ove svetice kod pacijenata koji posjećuju ordinacije i poliklinike dentalne medicine! Plod te popularizacije neće izostati, s time da sveta Apolonija neće biti izravna konkurencija doktorima dentalne medicine, dentalnim tehničarima i dentalnim asistentima.

O svetoj Apoloniji, p. Josip Antolović piše: „Euzebije, otac crkvene povijesti, donosi jedan dio pisma sv. Dionizija, aleksandrijskog biskupa, upravljena Fabiju u Antiohiju. U njemu navodi neke zgode iz teškog progonstva kršćana kojem je sam bio svjedok. Za vrijeme posljednjih godina vladavine cara Filipa (244-249) podigla se u narodu buna. Kao odgovor na nju buknuo je progon u kojem su pogubljeni mnogi kršćani. Njihova dobra bijahu pljačkana, paljena, uništavana. Dionizije spominje kako su pogani pograbili i divnu djevicu Apoloniju, koja je bila već u poodmakloj dobi. Tukli su je po obrazu i čupali joj zube. Tada izvan grada naložiše veliku vatru i zaprijetiše joj se da će je u nju baciti ako skupa s njima ne bude izgovarala njihove bezbožne riječi. Ona zamoli da je za čas oslobode. Kad su to učinili, sama skoči u vatru i bi sažežena.

Taj bi se događaj imao zbiti godine 249. Biskup Dionizije, koji to spominje, piše za Apoloniju da je provodila neporočan život, vrijedan svakog poštovanja i udivljenja. Možda se u Crkvi isticala, pa
joj se htjedoše svirepo osvetiti na veoma vulgaran, neljudski i okrutan način. Dionizije izvještaj o svršetku Apolonije, koja se sama bacila u vatru, ne sadržava nikakav prijekor. Nekima bi se to moglo učiniti kao samoubojstvo. Taj slučaj svete Apolonije spominje i sv. Augustin u I. knjizi svoga djela O Božjoj državi pa kaže da je slobodno sam poći u smrt samo da bi se izbjegao grijeh. Knjige mučenika spominju da se Apolonija bacila u oganj ‘potaknuta jačim ognjem iznutra, a koji dolazi od Duha Svetoga’. Štovanje se svete Apolonije brzo raširilo najprije na Istoku, a onda i na Zapadu. Po Europi stoje mnoge crkve i kapele sagrađene u čast ove aleksandrijske mučenice. Možda je uzrok tolike raširenosti štovanja činjenica što je bila mučenica na tako neobičan način. Nešto je pripomogla popularnosti svetice i legenda koja se kasnije oko nje splela i prema kojoj je bila kraljevska kći te poslana u smrt od samog svog oca zbog toga što je postala kršćanka. irenjem kulta sveticu su sve više počeli zazivati i u bolesti zuba.

Što se od spomendana svete Apolonije može uzeti za vlastite dane darovanoga života, da se i po nama vidi lijepo lice Crkve, a možemo dodati i društva? Kao poticaj uzimamo svetost i svjedočanstvo vjere. Mogao se istaknuti i još koji poticaj, ali ostanimo kod ova dva. Sveta Apolonija, aleksandrijska djevica i mučenica bila je sveta života. I danas u dvadeset i prvom stoljeću svaki je čovjek pozvan na svetost. Svetost nije daleko od nikoga. Papa Franjo lijepo potiče: „Da bi netko bio svet, ne mora biti biskup, svećenik, redovnik ili redovnica. Često smo u napasti da mislimo kako je svetost pridržana samo za one koji se mogu odmaknuti od uobičajenih poslova i provoditi dosta vremena u molitvi. No nije tako. Svi smo pozvani biti sveti živeći svoj život s ljubavlju i pružajući svoje svjedočenje u svojoj svakodnevici, tamo gdje se nalazimo. Jesi posvećeni muškarac ili žena? Budi svet tako da ćeš svoje darivanje živjeti s radošću. Jesi li u braku? Budi svet tako što ćeš ljubiti i brinuti se za svoga muža ili ženu, kao što je Krist činio sa svojom Crkvom. Jesi li radnik? Budi svet tako što ćeš pošteno i stručno obavljati svoj posao služeći svojoj braći i sestrama. Jesi li roditelj ili djed odnosno baka? Budi svet strpljivo podučavajući djecu kako slijediti Isusa. Jesi li na vlasti? Budi svet boreći se za opće dobro i odričući se svojih osobnih koristi.“

Ovim riječima pape Franje ne treba ništa nadodati. One su vrlo jasne i konkretne. Svetaca je potrebno i u našem vremenu i na našem prostoru. „Kršćanin ne može zamišljati svoje poslanje na ovome svijetu drukčije nego kao put svetosti.“ Zato svima koji štuju svetu Apoloniju želimo sretan i blagoslovljen
hod na putu svetosti!

Drugi poticaj vezan uz spomendan svete Apolonije kojeg smo istaknuli jest svjedočanstvo vjere. Sveta Apolonija je čitavim svojim životom svjedočila da je vjerna učenica Isusa Krista. Tu svoju vjeru i ljubav prema njemu potvrdila je i mučeničkom smrću. Udaranje po obrazu, čupanje zubi i na kraju skok u vatru, dokazi su da ju ništa i nitko ne može odvojiti od nebeskog Učitelja! Mi danas ne trebamo skakati u vatru da bismo potvrdili da smo Kristovi. No naš život i dani od kojih je satkan, više puta mogu izgledati poput vatre koja nas želi progutati i spaliti samo zato jer smo
kršćani, jer smo vjernici, jer smo Kristovi, jer smo… Ima takvih vatri u danima našega života. I tada je u tim životnim situacijama potrebno dati svjedočanstvo vjere! Nije to baš uvijek baš lako, ali ako se zna kome se vjeruje, kome se pripada, onda i svjedočanstvo poprima iskrenost koja može druge potaknuti da se više približe Isusu Kristu!

Molimo zagovor svete Apolonije na našem putu svetosti, da se ne bojimo i sramimo davati svjedočanstva vjere u našoj svakodnevici, ma kakva god ona bila. Tako će i naše lice, djela i život doprinijeti ljepoti Crkve i društva u kojem živimo, a to je, svi će se složiti, danas itekako potrebno!

Josip Šimunović

cijeli članak pročitajte na službenoj stranici HKDM-a

 članak i fotografija izvorno preuzeti iz časopisa Vjesnika dentalne medicine sa stranice HKDM-a: https://www.hkdm.hr/pdf/2021/vdm/01/mobile/index.html#p=44 (str: 108-109)