Božićno razmatranje članovima HKDDM

Josip ŠIMUNOVIĆ

U naše zajedničko molitveno-meditativno razmišljanje lijepo nas može uvesti himan koji se moli u Službi čitanja od 17. prosinca:

O dođi, Spase naroda!

Zablistaj, Sine Djevičin,

Da svijet se čitav zadivi,

Rođenju Bogočovjeka.

 

Bez čovjekova udjela,

Po snazi Duha Svetoga

Riječ, evo, tijelom postade,

I krilo Djeve procvate.

 

Gle, zanije čista Djevica

I djevom vazda ostade.

U krilo Bog joj silazi

I krilo hram joj postaje.

 

Iziđi, Goste božanski,

Kô kralj iz svoje palače,

Kô Div u dvije naravi,

I kreni hitro na put svoj.

 

Ti, Sine jednak Ocu svom,

Obuci tijelo čovječje

I slabost tijela našega

Opasuj snagom božanskom!

 

Gle, već se sjaje jaslice

Od blista Svjetla vječnoga.

To svjetlo nema zalaza

I našoj vjeri stalno sja.

U ovom božićnom razmatranju i kratkoj pripravi, rečeno neće umanjiti ako s mislima na vrijeme došašća gledamo prema dragoj nam svetkovini Božića. Kroz vrijeme došašća pripremamo se za Isusov rođendan – Božić, ali i također nas došašće intenzivno sa svojim: Bdijte!, podsjeća i na Kristov ponovni dolazak među nas ljude u svoj svojoj slavi. Božić je proboj Boga, proboj ljubavi u ovaj svijet koji je hladan, mračan, više puta za ne prepoznati. Božić je proboj do naših srdaca. A to je nešto veličanstveno i silno. Božić se najprije dogodio u Marijinom srcu, a onda se dogodio u tišini betlehemske noći, dok je grad bio zaokupljen svojim mislima. Došašće, a Marija i Josip u njemu, bodre nas da naučimo primati dobrotu i ljubav. Možemo biti svakakvi: prazni i hladni. Prazne i hladne bile su i jasle. No one su imale jednu prednost. Bile su otvorene. I to se traži od nas ovih dana došašća i božićnog vremena: biti otvoreni. Svaka zatvorenost, okretanje glave od drugoga i misliti kako smo jedino mi u pravu jest određeni oblik mržnje, oblik za ono da netko nekoga ili nešto ne želi primiti. Bog ne dolazi u mržnji, laži, ogovaranjima, iznošenju neistine, porocima, svađi, zavisti, čangrizavosti. Bog stanuje jedino u dobroti čovjeka prema čovjeku, u praštanju, pomirenju, poniznosti, uzajamnom razumijevanju, u srdačnosti i blagosti. Bog koji je ljubav nastanio se u Mariji jer je sav njezin život bio prelijepa nastamba za Božjega Sina.  A kako je kod nas?

Treća je nedjelja došašća pred nama. Kako provodimo vrijeme došašća? Došašće je vrijeme koje nas intenzivnije podsjeća na stvarnost koju znamo često zaboraviti i u svakodnevici životnih dana smetnuti s uma, a ta je da se Isusove učenice i učenici, oni koji se zovu Isusovima, nalaze u vječnom došašću, u vječnom iščekivanju Isusova dolaska među nas ljude, ali ovaj put ne kao malo dijete nego kao Spasitelj u svoj svojoj slavi. Koliko li smo uopće svjesni Isusova ponovnog dolaska? Kao oni koji očekuju Isusov dolazak, za taj dolazak trebamo biti spremni i budni.

Došašće kao dio crkvene godine ima svoje mjesto u cjelokupnom kalendaru i čovjekovu životu. No nažalost, u našem modernom, pluralnom i inom … svijetu, došašće je izgubilo svoju vrijednost. Čak se i vanjskim obilježjima preskače došašće te se već pri kraju listopada počinje stvarati božićni ugođaj. Rijetke su trgovine koje imaju u svojim izlozima četiri svijeće povezane u vijenac ili aranžman. A tek naš vijenac na Manduševcu koji se utopio pred šarenilom svijeta kobasica, kuhanca i drugih ponuda. Kao da je pravi smisao došašća stran došašću u svijetu zabave, konzumerizma i komercijale…

Došašće kao priprava za Božić itekako može pomoći da se Božić doživi kao nešto posebno, da dopustimo da se Isus rodi u našem srcu, unatoč mnogim drugim ponudama, da živimo od Božića ne samo u božićne dane nego kroz dane darovanoga nam života. Tako ćemo uvijek biti u božićnom vremenu, ali ne koje obilježava brzina, strka, muka, kupovina – što više za što manje novca jer takvo je vrijeme, nego ćemo kao istinski svjedoci božićne noći moći pružati svjedočanstvo drugima oko nas, pogotovo onima koje božićno svjetlo i radost teško dotiču, koji još ne shvaćaju ili ne žele prihvatiti Isusa za Spasitelja nego samo čovjeka koji je činio ljudima dobro. Ako se Božić svede samo na malo bogatiji stol jelima, pićem i slasticama, onda on gubi svoj smisao.

Da Božić ne izgubi svoj smisao ni kod Isusovih učenica i učenika, svakoga došašća pobrine se i Ivan Krstitelj – Isusov preteča i nezaobilazni lik ovoga vremena. Ivan Krstitelj nas u ovom vremenu došašća poziva: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!“ Kako trebamo to Gospodinu pripraviti put? „Svaka dolina neka se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti: što je krivudavo neka se izravna, što je hrapavo neka se izgladi!“

Isusu ćemo pripraviti put tako da popravimo vlastiti život. Da ispravimo svoj odnos prema njemu, prema bližnjima, prema sebi, sve ono što ne ide u opis vrlina osobnosti Isusovih učenica i učenika. Što to trebamo popraviti?

„Krstiteljev zov

Širi se Krstiteljev glas i poziva:

Pripravite ljudi put

kojim se može doći do vas,

jer Gospodin dolazi

pohoditi svojom blizinom

svako svoje stvorenje.

Taj poziv čuo sam i ja,

unatoč buci oko mene

i brzom ritmu izmjene

sunca i mjeseca.

Svakako želim da Gospodin

dođe i do mene.

Moram Mu pripraviti put!

Učinit ću ga prohodnijim

svojim međuljudskim odnosima.

Maknut ću kamenje oholosti,

zavisti i zajedljivosti.

Uklonit ću reklame s

nedoličnim riječima i porukama.

Popravit ću ono što je

uništeno nebrigom i lijenošću!

Uz njega bih trebao još

zasaditi cvijeće dobrote i ljubavi

i zelenilo mira i poštenja.

Tada će zaista uživajući

moći proći mojim putem

i susresti se sa mnom!

A ja ću biti sretan i ponosan

što sam uspio

za svog Učitelja

pripraviti put

dostojan Njegovih nogu!“

Ivan Krstitelj poziva da odlučno krenemo u popravljanje svoga puta da po njemu dođe Isus Krist, kao što su to onda učiniti mnogi koji su čuli riječi Krstiteljevih propovijedi i poziva na obraćenje. Ako su oni mogli onda, možemo i mi danas. Prvi koraci su: u miru sagledati vlastiti život, uvidjeti svoje minus strane, pristupiti sakramentalnoj ispovijedi, od srca se pokajati i živjeti uz Božju pomoć svoju odluku.

 

„Betlehemska zvijezda nad tobom

 

Pamtiš li jelke proteklih Božića, sve od svoga djetinjstva,

čije su se iglice već davno sasušile i rasule,

a koje su na granama tvoje duše postojano svježe?

I sve svježije.

Pamtiš li jaslice, pohabane i ispucale,

već davno izgubljene, pa i odbačene,

iz kojih Dijete ne prestaje pružati ruke prema tebi

da te zagrli?

Da ga zagrliš.

I da taj zagrljaj bude tvoj život.

Čuješ li božićne pjesme

koje su se tijekom godina ukorjenjivale

u tvoju dušu i širile u tebi?

I iz tebe; ispod glasa, pa i bezglasno.

Ćutiš li da ih ništa u tebi ne može nadglasati?

Pamtiš li kako su te Božići čuvali u tvome djetinjstvu,

tijekom godina odrastanja,

i onih koje nazivamo godinama zrelosti?

Dopire li do tebe anđeoska poruka da je došlo vrijeme da,

kao što je kroz sve ovo vrijeme Božić čuvao tebe,

ti čuvaš njega, da predano skrbiš o njemu?

Hoćeš li mu se posvetiti onako kako je najprimjerenije:

svojom krhkošću, svojom vjernošću i svojom vedrinom?

Hoće li betlehemska zvijezda sjati i nad tobom?

Evo, vidim je…!“ (Stjepan Lice).

 

S ovim izrečenim mislima, želim svima vama i svima vašima, u Lijepoj našoj i po čitavome svijetu, plodonosan hod kroz vrijeme došašća, radostan Božić i božićne (blag)dane te blagoslovljenu novu 2024. godinu!

S Isusom krenimo u dane nove godine i budimo nositelji božićne blizine i nakon Božića!