Sveta Apolonija, mučenica i djevica, je prema legendi živjela u trećem stoljeću u Aleksandriji kao đakonisa Crkve. Zbog svog neporočnog života bila je izuzetno poštovana i imala prilično utjecaja u društvu te svojim propovijedima mnoge obratila na kršćansku vjeru
Bbogata ikonografija svetu Apoloniju uvijek prikazuje s kliještima i zubom u ruci. Euzebije, otac crkvene povijesti, donosi jedan dio pisma sv. Dionizija, aleksandrijskog biskupa, upravljena Fabiju u Antiohiju. U njemu navodi neke zgode iz doba teškog progonstva kršćana kojem je sam bio svjedok. Za vrijeme posljednjih godina vladavine cara Filipa (244-249) podigla se u narodu buna. Kao odgovor na nju buknuo je progon u kojem su pogubljeni mnogi kršćani.
Njihova dobra bijahu pljačkana, paljena, uništavana. Dionizije spominje kako su pogani pograbili i divnu djevicu Apoloniju, koja je bila već u poodmakloj dobi. Tukli su je po obrazu i čupali joj zube. Tada izvan grada naložiše veliku vatru i zaprijetiše joj se da će je u nju baciti ako skupa s njima ne bude izgovarala njihove bezbožne riječi. Ona zamoli da je za čas oslobode. Kad su to učinili, sama skoči u vatru i bi sažežena. Taj bi se događaj imao zbiti godine 249. Biskup Dionizije, koji to spominje, piše za Apoloniju da je provodila neporočan život, vrijedan svakog poštovanja i udivljenja.
Možda su je pogani mrzili baš zbog toga i zbog apostolskog rada, kojim se u Crkvi isticala, pa joj se htjedoše svirepo osvetiti na veoma vulgaran, neljudski i okrutan način. Dionizijev izvještaj o svršetku Apolonije, koja se sama bacila u vatru, ne sadržava nikakav prijekor.
Nekima bi se to moglo učiniti kao samoubojstvo. Taj slučaj svete Apolonije spominje i sv. Augustin u I. knjizi svoga djela O Božjoj državi pa kaže da je slobodno sam poći u smrt samo da bi se izbjegao grijeh. Knjige mučenika spominju da se Apolonija bacila u oganj “potaknuta jačim ognjem iznutra, a koji dolazi od Duha Svetoga”. Štovanje se svete Apolonije brzo raširilo najprije na Istoku, a onda i na Zapadu. Možda je uzrok tolike raširenosti štovanja činjenica što je bila mučena na tako neobičan način.
U Europi je štovanje svete Apolonije počelo najprije kod kršćana u Flandriji i Engleskoj, a potom u Španjolskoj, Portugalu, Italiji i drugim zemljama. Papa Ivan XXI. ju je proglasio svetom u 14. stoljeću.
O svetoj Apoloniji su sačuvani pisani dokumenti iz 12. stoljeća, zatim jedan rukopis Vatikanske biblioteke iz 14. stoljeća te jedan dnevnik iz grada Brage u Portugalu koji potječe iz 15. stoljeća. O štovanju svete Apolonije u našim krajevima svjedoče mnogi ikonografski prikazi u srednjovjekovnim crkvama u Dubrovniku, Hvaru, Korčuli, Šibeniku, Istri i drugdje.
Zbog svojeg mučeničkog iskustva sveta Apolonija je proglašena zaštitnicom dentalnih pacijenata i dentalne medicine, a svakog 9. veljače se tradicionalno obilježava Dan svete Apolonije.
